Entitlement
U nekom healing razgovoru sinoc postavlja se pitanje prava da se osecas ovako ili onako, ili jos gore: ko ima pravo da se oseca ovako ili onako. Ko je dovoljno _________ (fill in the blank) da ima pravo da trazi vise, od sebe i od drugih i od zivota i od univerzima? I ok, samoca je otreznjujuca, ona te brzo nauci skromnosti i postovanju, a opet trpis taj guilt trip cim se odvazis da pozelis nesto drugo, nesto vise i nesto jos i nesto pored i nesto ipak. I onda ispada da se tu uopste ne radi o pravu da se osecas lose, nego o pravu da (zelis da) se osecas dobro.
fucking the bubble from the inside…
da, kao da kucas na neka vrata i cekas da se otvore
Moja jedna prijateljica je otišla sa 47 u Norvešku. Ćerke su (16 i 17) malo kasnije pošle za njom. Našla je tipa, Šveđanina i šutnula muža sa kojim je bila preko dvadeset godina. Vidim slike na FB. Izgleda da se oseća okay. Sreo sam onomad i njenog bivšeg. On je isti.
Da, kad bi ovo bila prica o dijasporskom zalu bilo bi lakse,
tu bolest sam vec prelezala…